Predgovor knige

بِسْمِ اللهِ الرَّحْمٰنِ الرَّحِيْمِ
U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!

PREDGOVOR PRVOM CJELOVITOM IZDANJU
BUHARIJEVOG SAHIHA

Ovaj naslov odnosi se, u suštini, na zbirku hadisa, a hadisi su, u najkraćem, izreke posljednjeg poslanika Muhammeda, neka je s njim Allahov blagoslov i spas. U širem smislu, ovaj termin označava sve ono što je Poslanik govorio, radio ili prešutno odobrio.

Zapisivanje hadisa započelo je još za života Poslanika, neka je s njim Allahov blagoslov i spas, ali je ono bilo pojedinačno i nesistematično. Kasnije je hadis zapisivao zajedno s decizijama (fetvama) ashaba i tabi’ina.

Krajem drugog stoljeća po Hidžri nastaju djela u kojima se hadis izdvaja od fetvi ashaba i tabi’ina. Prva takva djela bili su Musnedi, a kasnije su nastale i mnoge druge vrste hadiskih zbirki. Sakupljači hadisa upotrebljavali su određene metode i programe i postavljali određene uvjete prilikom sastavljanja svojih zbirki, u zavisnosti od ciljeva koje su imali.

Cilj autora knjige o kojoj govorimo bio je da u svoju knjigu uvrsti hadise iz svih oblasti vjere, pa je svojoj zbirci dao naziv Džami’. Džami’ je, dakle, svaka hadiska zbirka koja u sebi sadrži hadise iz svih ogranaka vjere, kao što su: akaid, ‘ibadat, ahkam, mu’amelat, propisi vezani za jelo i piće i dr. S obzirom da ova zbirka u sebi sadrži samo hadise koji su vjerodostojni (sahih), ovo djelo je poznato i pod nazivom Sahih.

Buharijev Sahih je prva zbirka sastavljena isključivo od vjerodostojnih hadisa. Buharija nije nijedan hadis zapisao u ovo djelo dok ga ne bi temeljito izučio, konsultovao sve poznate učenjake svoga vremena, a potom se okupao i klanjao dva rekata.

Ovo djelo je podijeljeno na veće dijelove ili kitabe (ar. kutub). Najpoznatija je ona podjela po kojoj ovo djelo sadrži 97 knjiga (kutub). Prva knjiga govori o početku objave Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, druga o imanu, treća o nauci, četvrta o čistoći i tako redom. Posljednja knjiga govori o tevhidu. Sve knjige podijelio je na poglavlja, kojih po nekima ukupno ima 3730, a po drugima 3450.

Buharija, za razliku od drugih učenjaka, nije imao namjeru da samo tematski sabere hadise sa senedom. On uz hadise želi ukazati na njihov smisao i sadržaj, da iz njih izvuče pravna rješenja. Zbog toga on formuliše poglavlja u djelu u vidu pitanja ili šerijatskopravnih odgovora ili pak tako da samim naslovom iznosi smisao hadisa sadržan ih u njemu. Prvo poglavlje svog Sahiba on npr. naslovljava u vidu pitanja: Poglavlje kako je izgledao početak objave Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a onda citira hadise u kojima je dat odgovor na to pitanje.

Buharija je pri izboru hadisa bio veoma kritičan. Naročito je njegova kritičnost došla do izražaja kada su bile u pitanju tzv. mu’an’an predaje, a one su u terminologiji hadiskih učenjaka slabe predaje. On nije prihvatio nijedan ovakav hadis, bez obzira što su svi prenosioci pouzdani, precizni i dosljedni u prenošenju, dok nije ustanovio da je svaki prenosilac vremenski dočekao svog prethodnika i s njim se sreo i od njega hadis izravno čuo. Neki učenjaci i hadiski teoretičari su iz samog naziva Buharijeva Sahiha zaključili da je on, pored spomenutih uvjeta, pri sastavljanju svog djela postavio još četiri uvjeta:

  1. da u djelo želi sabrati hadise koji se odnose na cjelokupnu islamsku tematiku,
  2. da u djelo želi sabrati isključivo vjerodostojne hadise,
  3. da želi sabrati hadise sa spojenim senedom i
  4. da želi napisati sažetu zbirku vjerodostojnih hadisa.

I o broju hadisa koje sadrži Buharijev Sahih postoje različiti stavovi, ali je danas najpoznatija numeracija koju je uradio Muhamed Fuad Abdulbaki; prema toj numeraciji broj hadisa je 7563.

Sredinom 1997. god. Visoki saudijski komitet za pomoć Bosni i Hercegovini, na čelu sa šejhom Nasirom Es-Seidom, direktorom Regionalnog ureda VSK-a, i Selmanom El-Ubejdom, direktorom Odjela za prevođenje i štampu, okupio je u svom uredu u Sarajevu jednu dvanaestočlanu grupu među kojima je bilo istaknutih alima, ali i nekih koji su tek bili stupili na trnoviti put nauke.

Na tom sastanku dogovoreno je da se krene s prevođenjem dijela Buharijevog Sahiha koji nije bio preveden, te je usaglašena dinamika tog velikog i odgovornog posla. Pored prijevoda hadisa, svaki prevodilac je zadužen da napiše i kraći komentar hadisa, ili dijela hadisa ondje gdje bude smatrao da je neophodno.

Spomenuto je da se pri komentarisanju hadisa prevodioci mogu služiti lbn Hadžerovim Fethul-Barijem ili Ajnijevim Umdetul-Karijem, pa su se zbog opće prihvaćenosti Fethul-Barija, a i zato što su ga posjedovali u ličnim bibliotekama, uglavnom svi koristili tim komentarom.

Pored činjenice da se Hasan ef. Škapur u svojim komentarima oslanjao na Ajnijev Umdetul-Kari, druga razlika između njegovih komentara i komentara novoprevedenog dijela ogleda se u njihovom obimu. Naime, Škapurovi komentari su opširniji i detaljniji, zato što su i Ajnijevi komentari opširniji od lbn-Hadžerovih komentara.

Još je dogovoreno da prevodioci u svojim komentarima prate i osobenost i potrebe bosanskohercegovačkog društva i da ti komentari odgovore tim potrebama i osobitostima.

Osim ovoga, dogovoreno je da se prevode i senedi hadisa, da se njihov stil pokuša ujednačiti s onim koji su već slijedili Škapur i Makić u prevedenom dijelu, te da se vlastita imena prenosilaca pišu bez određenog člana, radi lakšeg izgovara u bosanskom jeziku.

Dvanaestočlana grupa prevodilaca podijeljena je u četiri tročlane grupe, a svaka od njih dobila je zadatak da prevede, a nakon toga i da zajedno recenzira, po jedan tom, jer se tada mislilo da Sahih bude štampan u osam tomova: četiri koja su već postojala i četiri novoprevedena. Kasnije se odustalo od ideje da Sahih sadrži osam tomova i on evo – hvala Allahu – izlazi u četiri toma.

Evo imena svih prevodilaca Bubarijevog Sahiha:

  1. Hasan ef. Skapur, preveo jedan kompletan tom i više od polovine drugog toma,
  2. muftija Hasan Makić, preveo ostatak drugog toma. Ukupan broj hadisa u prva dva toma iznosi 4548.
  3. dr. Muharem Stulanović,
  4. muftija Hasan Makić i
  5. mr. Ibrahim Husić, preveli su hadise od 4549. do 5341.
  6. dr. Šukrija Ramić,
  7. dr. Še:fik Kurdić i
  8. dr. Zubdija Adilović preveli su badise od 4549. do 5341.
  9. dr. Enes Ljevaković,
  10. hafiz Hasan Popara i
  11. mr. Muhamed Mehanović preveli su hadise od 5342. do 6493.
  12. Profesor Mehmedalija Hadžić povukao se iz ovog projekta nakon što je preveo trideset stranica, pravdajući to obavezama, a njegov dio preveo je dr. Šukrija Ramić.
  13. profesor Halil Mehanović i
  14. mr. Ahmed Adilović preveli su hadise od 6494. do 7563.

Uporedo s prevođenjem ponovo je recenziran dio koji su preveli Škapur i Makić, a koji je štampan u četiri toma. Recenzija je urađena kako slijedi:

  1. dr. Šukrija Ramić, prvi tom,
  2. dr. Enes Ljevaković, drugi tom,
  3. mr. Muhamed Mehanović , treći tom, i
  4. dr. Fuad Sedić , četvrti tom.

Nakon ovog dogovora, prevodioci su prionuli na posao uz dogovor da se periodično sastaju u Uredu VSK-a, kako bi se vidjelo da li se prevođenje odvija planiranom dinamikom, te da se razmijene mišljenja u slučaju eventualnih problema, nedoumica i slično.

S krajem 1998. god. kompletiran je prijevod cijelog Sahiha, ali je zbog se zbog objektivnih razloga, na pripremi knjige za štampu nije ništa radilo sve do 2003. godine.

S obzirom na veliki vremenski period u kojem je projekat mirovao, trebalo je ispočetka krenuti s recenzijama, korekturama, lekturom…, tako da je prvi, treći i peti tom ponovo pregledao mr. Muhamed Mehanović, drugi tom mr. Elvedin Huseinbašić, četvrti tom dr. Fuad Sedić, šesti tom mr. Muhamed Fadil, sedmi tom mr. Safvet Kuduzović i osmi tom mr. Senad Ćeman. Lekturu prva četiri toma uradili su Senahid i Samija Halilović , a preostala četiri toma uradio je profesor Midhat Kasap. Treba imati u vidu da govorimo o podjeli Sahiha na osam tomova, kako je u početku bilo predviđeno. Kasnije su po dva toma spojena u jedan, tako da je, kako smo rekli, Sahih odštampan u četiri toma. Svaki recenzent je uradio svoj dio posla slijedeći sebi svojstvenu metodologiju, a jedino su Muhamed Mehanović i Muhamed Fadil uz svoje intervencije, ako se radilo o jednoj ili više rečenica, pisali napomenu (prim. rec.).

Osim toga, potpisnik ovih redova je, u dijelu koji je pregledao, Škapurove podnožne napomene pronašao u Ajnijevoj Umdi i usporedio ih s tim izvornikom, te izvršio redakturu prijevoda.

Na nekoliko mjesta te podnožne napomene Škapur je preuzimao iz nekih drugih djela, a potpisnik ovih redova ih nije pronašao u njihovim izvornicima, te ih nije usporedio s njima.

Na mnogo mjesta Škapur ef. nije preuzimao komentare ni iz jednog izvora, nego su to bili njegovi izvorni komentari.

Sav preostali posao sravnavanja i prijeloma teksta, arapskog i bosanskog, korekture i tehničkog uređenja bio je na plećima male redakcijske ekipe: mr. Muhameda Mehanovića, mr. Senada Ćemana, mr. Abdulmedžida Šemsudina i Teufika Mešića. Dizajn korica uradio je Sead Bećović. Njima se pri završnom čitanju, neposredno prije početka štampanja knjige, priključio i profesor Adnan Maglić.

Na kraju treba spomenuti da su na prijeratnom, nekompletnom izdanju Sahiha, osim prevodilaca, radili:

  1. dr. Omer Nakičević, redaktor prvog toma,
  2. Husein ef. Đozo , recenzent prva tri toma,
  3. profesor Mehmedalija Hadžić, tehnički urednik i korektor prva tri toma, redaktor prijevoda drugog i trećeg toma i recenzent i redaktor prijevoda četvrtog toma,
  4. profesor Kasim Hadžić, lektor drugog i trećeg toma,
  5. dr. Džemaludin Latić, lektor i korektor četvrtog toma,
  6. Alija Huković, lektor prvog toma, i
  7. Muharem ef. Hasanbegović, urednik četvrtog toma.

Molimo Uzvišenog Allaha da sve koji su na bilo koji način učestvovali na ovom velikom i hairli poslu nagradi najljepšom nagradom i da ih proživi u društvu s vjerovjesnicima, šehidima i dobrim ljudima.

Muhamed Mehanović